Lunjkovec se nalazi u isočnom dijelu ludbreške Podravine, dalje od glavnih prometnica. Sastoji se od dužega, dvostranog niza kuća uz glavnu seosku cestu i kratkih, jednostranih nizova uz dva okomita puta prema sjeveru i jugu.

 

S raskrižja na zapadnom kraju sela vodi put prema kapeli Sv. Magdalene, grobnoj kapeli grofova Draškovića u šumi Križančiji.

 

 

U istočnom je dijelu naselja kapela posvećena Sv. Arkanđelima i Kraljici Anđela.

 

 

 

Selo se prvi put pojavljuje pod nazivom Lunkovec 1671. godine, a u 17. stoljeću njegovi stanovnici dobivaju status slobodnjaka. Prema nekim izvorima, između Lunjkovca i susjednog Martinića postojala je tvrđava Lonka koja je 1471. godine razorena po nalogu kralja Matije Korvina. Od 1643. godine Lunjkovec pripada vlastelinstvu Drašković sa sjedištem u Velikom Bukovcu. 1961. godine selo je imalo 335 stanovnika, gotovo stotinu više nego na posljednjem popisu 2001. (241).

Krajem prošlog stoljeća otkriveno je da u Lunjkovcu postoji termalna ljekovita voda, što je u početku izazvalo veliko oduševljenje među stanovnicima cijeloga kraja.

 

 

U Monografiji bukovečkog kraja, izdanoj 1996. godine, navodi se kako bi to mogla postati ozbiljna pretpostavka za zdravstveni turizam.

 

 

Do danas ove smjele vizije još nisu realizirane, ali čelnici neprekidno ulažu napore da i dalje održe optimizam mještana na zadovoljavajućoj razini.